Poli (etilen 2,5-furandikarboksilat) (PEF) je osjetljiviji na razgradnju izazvanu UV-om u usporedbi s konvencionalnom plastikom poput PET ili polikarbonata. Ultraljubičasto (UV) zračenje od sunčeve svjetlosti može razgraditi polimerne lance u PEF -u, što rezultira propadanjem površine, izblijeđenjem boje i smanjenjem mehaničke čvrstoće tijekom vremena. Ovaj postupak razgradnje fotografija može dovesti do toga da materijal postane krhki, povećavajući vjerojatnost pukotina ili prijeloma, posebno u aplikacijama s visokim stresom. UV stabilizatori ili aditivi mogu se ugraditi u polimer tijekom procesa proizvodnje kako bi se poboljšala njegov otpor na UV svjetlost, što bi moglo pomoći u ublažavanju dugoročne štete uzrokovane izlaganjem sunčevoj svjetlosti.
Radovoljnost se odnosi na sposobnost materijala da izdrži stresore okoliša poput vlage, topline, hladnoće i vjetra bez gubitka funkcionalnosti. PEF je, biopolimer, osjetljiviji na apsorpciju vlage od tradicionalne plastike poput Pet -a. To može rezultirati dimenzionalnom nestabilnošću kada je izložena visokim razinama vlage ili vode. Kako materijal apsorbira vlagu, može osjetiti oticanje ili omekšavanje, što može utjecati na njegova mehanička svojstva, poput čvrstoće zatezanja i elastičnosti. U otvorenom okruženju to može dovesti do deformacije i trošenja s vremenom. PEF -ova reakcija na fluktuirajuće temperature može rezultirati krhkošću u hladnijim klimama ili omekšavanjem u vrućim okruženjima, što utječe na performanse materijala u ekstremnim vremenskim uvjetima.
Kako bi poboljšali PEF -ovu raspoloživost za vanjske primjene, proizvođači često istražuju kompozitne materijale ili tehnologije premaza. Na primjer, PEF se može pomiješati s hidrofobnim aditivima kako bi se smanjila apsorpcija vlage i poboljšala otpornost na vodu. Pored toga, premazi otporni na UV mogu se primijeniti na proizvode na bazi PEF-a kako bi se proširila njihova izdržljivost na otvorenom. Ovi premazi djeluju kao prepreka između polimera i elemenata, što značajno smanjuje štetu uzrokovanu izlaganjem sunčevoj svjetlosti i vremenskim uvjetima. Drugi pristup uključuje integriranje višeslojnih struktura u kojima PEF služi kao jezgrani sloj, dok vanjski slojevi pružaju dodatnu zaštitu od stresora u okolišu. Ove inovacije pomažu u poboljšanju performansi PEF-a za dugoročnu upotrebu na otvorenom, posebno u ambalaži i građevinskim materijalima.
Iako PEF ima potencijal u vanjskom pakiranju, poput boca pića ili poljoprivrednih proizvoda, njegova otpornost na UV i Weathability trenutno ograničavaju svoju široku primjenu u takvim poljima bez dodatnog tretmana. Za kratkotrajno izlaganje na otvorenom, PEF može izvesti adekvatno, ali za dulje trajanje materijala može zahtijevati poboljšanja kako bi se spriječila degradacija. Pakiranje na bazi PEF-a može biti prikladno za okruženje u kojima je izloženost sunčevoj svjetlosti ili oštro vrijeme minimalno ili gdje se mogu primijeniti dodatni zaštitni tretmani. Međutim, za trajnu ili dugoročnu upotrebu u vanjskim okruženjima, PEF bi zahtijevao dodatne zaštitne mjere poput premaza za blokiranje UV-a ili kombiniranih kompozita kako bi povećao svoj radni vijek i otpornost na vremenske uvjete.
U usporedbi s PET -om, PEF je manje otporan na UV zračenje i vremenske uvjete bez specijaliziranog liječenja. PET prirodno pokazuje bolju stabilnost UV-a zbog svoje molekularne strukture, što mu omogućava da bolje izdrži izloženost na otvorenom bez iskustva s istim stupnjem foto-razgradnje. Iako PEF nudi vrhunska mehanička svojstva kao što su snaga i fleksibilnost, ustanovite performanse Pet -a u vanjskim aplikacijama poput boca pića, pakiranja hrane i automobilskih dijelova daju mu konkurentnu prednost za izlaganje UV -u i otpornost na vremensku vremensku vremensku vrijednost. Da bi se natjecao s PET-om u vanjskim aplikacijama, PEF se mora poboljšati aditivima ili premazima kako bi se osigurala potrebna zaštita i vremensku zaštitu od UV-a, posebno za proizvode koji su podložni dugoročnom izlaganju suncu, toplini i vlazi.